Kandida – kandidijaza (Candida albicans)

ŠTA JE KANDIDA i kandidiaza?

Osnovni izazivači raznih zapaljenja i obolenja su bakterije, virusi i gljivice, koje se nalaze svuda oko nas i u nama, a najčešća je kandida.

KANDIDA je vrsta gljivica i najčešći je uzročnik gljivičnih infekcija. Najčešće je bezopasna i živi i u ljudskom organizmu u simbiozi (korisnom zajedništvu)… Međutim, ako oslabe sluznice koje oblažu unutrašnje cevaste organe…, ili dođe do pada imunog sistema, one počnu bujati, šire se po organizmu i dovode do neprijatnih i često opasnih oboljenja. Ima više podvrsta kandida, ali je najčešće izolovana candida albicans (bela kandida) koja kod ljudi izaziva infekciju – kandidijazu .

Mnoge vrste se mogu naći u normalnoj flori creva (uz razne druge korisne bakterije i gljivice…) U sistemskim infekcijama kandida ulazi u krv i napada mnoge organe, a naročito kod ljudi koji iz raznih razloga imaju veoma oslabljen (oboren) odbrambeni ( imunološki) sistem (AIDS napr.) U SAD je ustanovljeno da oko 90.000 ljudi godišnje oboli od sistemske kandidijaze…

Česta i dugotrajna upotreba ANTIBIOTIKA podstiče rast gljivica u crevima pa i kandide. Tada ona prodire kroz sluznicu (prvi, unutrašnji sloj) creva i može ući u krv. Kod žena su češće genitalne infekcije, ali se može javiti i kod muškaraca. Produžena upotreba antibiotika povećava rizik od kandidijaze u oba pola. DIABETES (šećerna bolest) povećava rizik , a veoma oslabljen imunitet kod obolelih od HIV-a (Sida) omogućava najezdu ovih gljivica…

Kandida (albicans), gajena u laboritorijskim posudama, daje velike, okrugle, bele ili krem boje kolonije, odakle joj potiče i njeno latinsko ime (albicans = beličast). Fermentira glikozu i maltozu do kiseline i gasa, sukrozu do kiseline, ali laktozu (mlečni šećer) ne može pa se po tome i pravi diferencijalna dijagnoza u odnosu na druge vrste kandide.

U malom broju kandida se nalazi na normalnoj, zdravoj, koži ljudi i deo je normalne mikroflore na sluznicama respiratornog (disajnog) gastrointestinalnog (sistema za varenje) i ženskog genitalnog sistema (pre svega u vagini). Suvoća neoštećene kože sprečava veći rast ovih gljivica, ali oštećena koža i potencijalno vlažni delovi, koji se međusobno taru, između nožnih prstiju, pod pazuhom i ispod dojki…. su povoljni za razvoj ovih gljivica.

Najčešće su orofaringealna kandidijaza , infekcija usne duplje i ždrela i vulvo-vaginalna kandidijaza koja se javlja na spoljašnjim polnim organima žene i u vagini. Oralna k. Je česta kod starijih ljudi koji nose totalne proteze.

Kolonizacija kandidom u crevima je česta kod duže upotrebe antibiotika i može da ne daje nikakve simptome. Povećani rast kandide pospešuju takođe i lekovi koji se upotrebljava protiv kiseline u želucu. Izazivači prekomernog rasta kandide su i preterano konzumiranje šećera (svih vrsta), alkohola, dugotrajna upotreba kontraceptivnih pilula, preterano pijenje kombuha napitaka pa čak i kiselog kuusa , rasola, i turšije. Zdrave crevne bakterije inače kontrolišu brojno stanje kandide.

Kod teških bolesnika, sa teško oštećenim imunim sistemom, ili kod slučajne intravenske infekcije (!) kandidijaza može postati sistemska bolest koja dovodi do velikih apscesa (nakupina gnoja), zapaljenja vena i tromboza (tromboflebitisa), zapaljenja unutrašnjeg sloja srca (endokarditis), infekcija očiju i svih drugih organa. Ozbiljno smanjenje neutrofilnih leukocita u krvi (neutropenia)je

tipičan preduslov za prodor kandide kroz odbrambeni sloj kože i rasejavanje po dubljim tkivima. Invazija dubljih tkiva je olakšana u predelima mehaničkih povreda kože.

SIMPTOMI nisu uvek baš specifični (nemojte se uplašiti, samo imajte na umu) Po dr. Ejmi Majers:

  1. Pojava promena na koži i noktima i u vidu atletskog stopala.
  2. Osećaj hroničnog umora, iscrpljenosti i bolova u mišićima
  3. Simptomi od sistema za varenje mogu biti zatvor, gasovi i proliv…
  4. Uz autoimune bolesti kao što je Hašimotov tiroiditis, reumatoidni artritis, ulcerozni kolitis, lupus, psoriaza, sklerodermia, čak i multipla skleroza …
  5. Teškoće u koncentraciji
  6. Razni ekcemi i osipi
  7. Razdražljivost, nagle promene raspoloženja, uznemirenost, depresija
  8. Vaginalne i urinarne infekcije, rektalni i vaginalni svrab
  9. Žestoke sezonske alergije i svrab u ušima…
  10. Žudnja za ugljenim hidratima… hleb, šećeri, čokolade…

DIJAGNOZA se postavlja iscrpnom anamnezom, kliničkim pregledom i davanjem vaginalnog brisa i stolice na precizno ispitivanje, ispitivanje urina na D-arabinitol i eventualno ispitivanje anti-kandida antitela (mada test nije visoko specifičan)

TERAPIJA: U lakšim slučajevima , kod inače zdravih ljudi terapija se sprovodi sistemskim anti-fungalnim lekovima u trajanju od mesec dana (diflucan, nyastatin, miconazol i clotrimazol), koji se mogu dobiti i bez recepta, ali je ipak bolje obavezno se posavetovati sa lekarom u vezi sa imenom leka i dozama. Od pomoći je i upotreba ulja oregana.

U težim slučajevima se terapija provodi isključivo u bolničkim uslovima.

Veliki uticaj na pojavu prekomernog rasta kandide ima i STRESNI stil života, kao uostalom i za sve druge bolesti jer stres dovodi do inhibicije odbrambenih ćelija i mehanizama organizma…

U prevenciji i lečenju kandidijaze savetuje se DIJETA bez šećera i belog brašna, bez kvasca, sireva, bez mnogo turšije i alkohola.. Umesto toga preporučuju se žitarice celog zrna kao što su integralni pirinač, proso, ječam, zob uz dosta svežeg i barenog povrća i umerene količine voća. Takođe je preporučljivo povremeno čišćenje-ispiranje creva, naročito debelog creva.

Tekst:Prof.dr.Spomenka Mujović